Dean Ajduković, psiholog, je profesor emeritus Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (od 2018). Rođen je 1952. godine u Osijeku, diplomirao je psihologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1976, gdje je magistrirao 1980. i doktorirao 1982. Radio je kao gostujući profesor na Univerzitetu u Sarajevu (1994-1998) i na Sveučilištu u Denveru, SAD. Bio je Fulbright Scholar na University of California, Berkeley (1986-1987) i usavršavao se na University of Oxford (1993, 1995). Vodio je Poslijediplomske studije psihologije (1990-2005) i uveo je prvi doktorski studij psihologije u Hrvatskoj. Bio je pročelnik Odsjeka za psihologiju (2005-2007), te predstojnik Katedre za socijalnu psihologiju (2000-2012). Njegova istraživanja, nastava i praksa uključuju metodologiju istraživanja, međugrupne odnose u postkonfliktnim zajednicama, psihotraumatologiju, socio-psihološku integraciju izbjeglica i migranata, psihosocijalnu skrb u katastrofama, prevenciju nasilja u bliskim odnosima, razvoj i evaluaciju intervencija u zajednici. Objavio je preko 190 znanstvenih i stručnih radova u časopisima i poglavljima knjiga, napisao je 7 i uredio 12 knjiga, od čega tri sveučilišna udžbenika, a jedan je od najcitiranijih autora u hrvatskoj psihologiji. Mentorirao je izradu desetak doktorskih disertacija i brojnih magistarskih i specijalističkih radova. Održao je niz pozvanih predavanja u centrima izvrsnosti u SAD-u i Europi, te je vodio preko 30 istraživačkih i primijenjenih projekata, a u više EU projekata (FP6, FP7, Horizon Europe, Horizon) je bio suvoditelj. Razvio je i proveo brojne neformalne programe obuke za preko 6000 pomagača u zemlji i inozemstvu. Redovni je recenzent za desetak vodećih međunarodnih časopisa. Koautor je europskih smjernica za psihosocijalno zbrinjavanje ljudi pogođenih katastrofama (TENTS Guidelines). Bio je konzultant za međunarodne organizacije u zemljama pogođenima sukobom kao što su Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo, Albanija, Rusija, Gruzija, Azerbejdžan, Ingušetija, Ukrajina, Tadžikistan, Kolumbija. Organizirao je nekoliko velikih europskih stručnih konferencija i bio je član brojnih međunarodnih programskih odbora konferencija. Bivši je predsjednik (1993.-2013.) Društva za psihološku pomoć (DPP), član uprave International Society for Health and Human Rights (ISHHR, 1998.-2011.), predsjednik (2003-2005) i član uprave (1997-2007, 2015-2022) European Society for Traumatic Stress Studies (ESTSS), predsjednik uprave European Network for Work with Perpetrators (WWP EN, 2014-2024), zamjenik predsjednika Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost. Sada je predsjednik Hrvatskog društva za traumatski stres (HDTS). Dobitnik je Nagrade za znanstveni rad Ramiro Bujas (2005.), Godišnje državne nagrade Republike Hrvatske za znanost (2005), Nagrade „Fiat Psychologia“ za unapređenje primijenjene psihologije (2009), Nagrade Wolter de Loos za izuzetan doprinos europskoj psihotraumatologiji (2011.), Povelje Filozofskog fakulteta (2017.), Nagrade Hrvatskog psihološkog društva za životno djelo (2019.), te Državne nagrade Republike Hrvatske za životno djelo za društvene znanosti (2021.).
