Decentralizacija u Hrvatskoj: stanje i perspektiva

Tenzija između centralizacije i decentralizacije obilježje je gotovo svakoga sustava ljudske suradnje koji se sastoji od dvaju i više elemenata. U odnosu središnje države i jedinica teritorijalne samouprave opreka između centralizacije i decentralizacije postavlja se kao latentna i uvijek prisutna tenzija. Svaka promjena propisa koji uređuju neko upravno područje ima potencijal da lokalnim jedinicama dade ili oduzme određene ovlasti. Decentralizacija je postala neizostavan dio razvoja svih sustava lokalne samouprave u suvremenim državama. Hrvatska od toga nije izuzeta, s time da se decentralizaciji kod nas ne pristupa na način koji je poželjan za razvoj cjelokupne teritorijalne samouprave.


Glavni naglasci:

  • Proces sustavne decentralizacije započeo je u Hrvatskoj izmjenama Ustava i zakona iz 2000. odnosno 2001, kada je započela decentralizacija u upravnim područjima obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi i vatrogastva.
  • U istraživanju stavova lokalnih jedinica o decentralizaciji sudjelovalo je 43% općina i gradova u Hrvatskoj.     
  • Decentralizacija je proces koji središnja država ne vodi na smislen način, već se on odvija stihijski, bez smislenoga plana i strategije.
  • Zbog nedostatka vođenja procesa i slaboga kapaciteta, jedinice lokalne samouprave ne vide pretjeranu korist od procesa decentralizacije. Trećina ispitanih jedinica uopće ne želi preuzeti decentralizirane funkcije.
  • U članku se daje 11 policy preporuka kako proces decentralizacije pokrenuti s mrtve točke i voditi smislenu i na iskustvima sudionika utemeljenu politiku decentralizacije.


Ciljevi projekta:

Temeljno pitanje istraživanja bilo je otkriti stvarno stanje decentralizacije u Hrvatskoj sa stajališta jedinica lokalne samouprave, tj. općina i gradova. Istraživanje je imalo nekoliko glavnih ciljeva. Prvi cilj bio je utvrditi stanje procesa decentralizacije sa stajališta jedinica lokalne samouprave, tj. općina i gradova u Hrvatskoj. Drugi cilj bio je dati odgovor na pitanje koja je perspektiva decentralizacije u postojećemu zakonodavnom okviru koji uređuje lokalnu samoupravu? Sljedeći cilj bio je ukazati na konkretne probleme u pojedinom upravnom području i tako zakonodavcu dati uvid o tome s kojim se stvarnim problemima susreću jedinice lokalne samouprave u procesu decentralizacije. Na kraju, istraživanjem se htjelo dati i smjernice za budućnost provođenja procesa decentralizacije u Hrvatskoj.


Metodologija istraživanja:

Istraživanje decentralizacije u Hrvatskoj pošlo je od nekoliko temeljnih istraživačkih pretpostavki (hipoteza). Nastojalo se provjeriti dvije temeljne hipoteze. Prva glasi da je decentralizacija proces koji se ne vodi na strateški način, nego se manje-više odvija po inerciji (H1). Druga hipoteza glasi da jedinice lokalne samouprave zbog slaboga kapaciteta i odsutnosti vođenja procesa ne vide pretjeranu korist od dosadašnjega procesa decentralizacije (H2). Istraživanje je provedeno na osnovi anketnog upitnika putem kojega su ispitivani stavovi lokalnih jedinica (općina i gradova) o decentralizaciji koja je provedena 2001, s obzirom da je to jedini primjer sustavnoga pristupa decentralizaciji u Hrvatskoj od njezine samostalnosti do danas. Anketno ispitivanje obavljeno je  on-line upitnikom od studenoga 2017. do kraja siječnja 2018. Istraživanje je obuhvatilo dva aspekta evaluacije decentraliziranih upravnih područja, evaluaciju raspodjele odgovornosti između različitih razina vlasti u svakom upravnom području, te identifikaciju ključnih problema u evaluiranim upravnim područjima. Upitnik se sastojao od ponuđenih odgovora i mogućnosti otvorenih komentara na svako pitanje. Bio je podijeljen u tri skupine pitanja. Prva se odnosila na opće informacije o anketiranim jedinicama, druga na evaluaciju upravnih područja u kojima je provedena decentralizacija, a treća na moguća upravna područja u kojima je, prema mišljenju jedinica lokalne samouprave, potrebno pokrenuti proces decentralizacije.  

Projekt proveden u suradnji s: