Okrugli stol KAKO SE U SUDSTVU U REPUBLICI HRVATSKOJ DODJELJUJU PREDMETI U RAD?

Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, 18. listopada 2022. godine, u dvorani 7 Pravnog fakulteta u Zagrebu, održao je okrugli stol na temu Kako se u sudstvu u Republici Hrvatskoj dodjeljuju predmeti u rad?

Nasumično dodjeljivanje predmeta sucima jedan je od osnovnih instrumenata za osiguravanje nepristranosti i objektivnosti suđenja. To nas je potaklo da analiziramo zakonske i podzakonske odredbe o postupku dodjeljivanja. Zanimalo nas je da li propisi osiguravaju da se predmeti doista dodjeljuju sucima nasumično ili ostavljaju prostor da na tu dodjelu imaju utjecaj predsjednici sudova, sudska administracija ili čak Ministarstvo pravosuđa. 

Uvod u okrugli stol dao je g. Neven Mates, kojeg možete pročitati u nastavku:

Nakon uvodng izlaganja, skupu su se obratile Ivana Zeljko i Matija Ninić, studentice Pravnog fakulteta u Zagrebu i volonterke u Centru Miko Tripalo, koje su predstavile rezultate provedenog istraživanja:

Potom su uvodničari, Srđan Gavranić, s Trgovačkog suda u Dubrovniku, Sanja Grgurić Hojski, s Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Alan Uzelac, s Pravnog fakulteta u Zagrebu predstavili svoja razmatranja i otvorili raspravu za sve prisutne.

Nekoliko sudaca je u raspravi istaklo da je eSpis donio niz pozitivnih promjena i da on predstavlja vrlo koristan alat s aspekta predsjednika sudova koji je povećao transparentnost i otklonio sumnje u pogodovanja. Izražena je kritičnost prema zakonskim rješenjima ali i istaknuto je da je eSpis donio i transparentnost i ubrzanje postupaka. S ručnom podjelom je bila veća mogućnost utjecaja na dodjelu. S uvođenjem automatske dodjele takve mogućnosti gotovo nema.

Stranka ima uvid u rad predmeta, a iznimke kod dodjele potječu od zahtjeva za izuzeće, no one moraju biti javno obrazložene i objašnjene. Svaka radnja i korištenje sustava je vidljivo u eSpisu.

Pritom su neki sudionici  upozorili da eSpis kompletno drži Ministarstvo pravosuđa i uprave, a sudovi ga primjenjuju, pri čemu nemaju nikakav strukturni input u taj sustav. Na drugoj strani godišnji raspored poslova je osnovni alat predsjednika suda.

Iako infrastruktura povremeno zapinje, no kroz eSpis je puno vremena ušteđeno kroz dostave e-komunikacijom jer je ista znatno smanjila vrijeme dostave.

Postoji određeno nerazumijevanje informatičkih termina te se pojavljuje nesnalaženje.

eSpis ima poteškoća (često su tehničke naravi), konstanto se nadograđuje sukladno izmjenama zakona i podzakonskih propisa. Svakako se postupak ubrzao i nema nikakve ručne dodjele. Puno parametara je stavljeno kako bi se spriječilo moguće predviđanje kod koga će doći predmet.

Dio sudionika smatra da se uravnoteženje predmeta svaka tri mjeseca vrlo malo koristi jer se sve tako i tako izjednači do kraja godine. Grupa koja je bila manje opterećena bit će prva koja dobije nove predmete. Tokom godine korekcije se odnose na slučajeve poput dužih bolovanja, ispravljanja grešaka i sl.

Kružnu dodjelu dio sudionika vidi kao korektiv nasumičnoj dodjeli.

Na skupu je upozoreno na slučajeve odstupanja od normi u prošlosti, kada su predmeti dodjeljivani mimo propisa, a da to nije bilo sankcionirano. Sankcije za povredu propisa o dodjeli predmeta se ne primjenjuju, stegovni postupci nisu pokrenuti. Nasumična dodjela najvažnija je kod najprominentnijih predmeta. Zatim, pravila koja se primjenjuju su iz podzakonskih akata, a ne iz zakona. Njih se tretira kao tehnički akt, a ne kao nešto što treba garantira nepristranost sudstva. Digitalizacija ne smije biti izlika da se one stvari o kojima treba široko raspravljati presele u tehničku sferu. Stalno verifikacijsko tijelo dizajnira sustav eSpisa i predlaže promjene Šifranika, no eSpis je nešto što bi trebalo biti široko raspravljano.

U pogledu okvirnih mjerila, dio sudionika smatra da ona nisu savršena, ali da moraju postojati. No, drugi dio je smatrao da su mjerila, koja propisuje Ministar pravosuđa i uprave, relikt prošlosti, te da razvijeni sustavi to ne poznaju. Zadovoljavaju trenutna očekivanja Ministra, no ne potiču suce na efikasnost i bolje rezultate. Okvirna mjerila su instrument nesretne sadašnjosti zlo ili nužno zlo. Umjesto toga dio sudionika se založio za sustav za stvarnog vrednovanja. Upozoreno je  da sustav stvara više administrativnog posla sucima, a da se norme stalno povećavaju.