Danas, u četvrtak, 5. prosinca 2019. godine, u 9:30 sati u Kući Europe u Zagrebu održan je prvi dan međunarodne konferencije Europske vrijednosti, države članice i budućnost EU, u organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo. Konferencija je dio Jean Monnet projekta Europske vrijednosti u novoj državi članici: pet godina hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Konferencija je okupila vodeće stručnjake koji se bave vrijednostima slobode i solidarnosti, predstavnike udruga civilnog društva, sindikata, medija, javne dužnosnice i znanstvenike koji istražuju navedene vrijednosti na interdisciplinaran način.
Pozdravne riječi održali su Dario Čepo, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i akademski koordinator Jean Monnet projekta; Tvrtko Jakovina, predsjednik Upravnog odbora Centra za demoktraciju i pravo Miko Tripalo; i Duško Sekulić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dario Čepo predstavio je projekt, njegove ciljeve i naglasio je zašto je danas važno ispitivati ulogu europskih vrijednosti u svim državama članicama Europske unije. Tvrtko Jakovina rekao je da se Centar Miko Tripalo bavi brojnim temama, između ostalog, i Europskom unijom, odnosno položajem Hrvatske u međunarodnoj zajednici. Aktivnosti Centra Miko Tripalo imaju jasnu europsku dimenziju te ispituju kako Hrvatska može doprinijeti razvoju europskog projekta. Duško Sekulić održao je uvodno izlaganje na temu Vrijednosti u Europi – modernizacija, konflikt i promjena. Smatra da nas ne treba čuditi jačanje autoritarnih rješenja za društvene probleme i protivljenje liberalnim idejama poput tržišne ekonomije. Autoritarnost, prema Sekuliću, nije fiksna crta ličnosti; ona se pojavljuje u određenim okolnostima. Naveo je suverenizam kao novu riječ za nacionalizam, ali ako naglašavamo nacionalno tada dolazi do brojnih problema, poput pitanja prava manjina. Citirao je Jean Monneta rekavši da „kada bi ponovno započinjao graditi europsku kuću, počeo bi od kulture, a ne od ekonomije“.
Panel o slobodi svojim izlaganjem otvorila je Simona Guerra sa Sveučilišta u Leicesteru. Guerra tvrdi da je proces demokratizacije u povlačenju ne samo u Europi, već u globalnom kontekstu. Štoviše, pokazala je kako one države koje su se nakon Hladnog rata demokratizirale, danas opadaju po pitanju demokratskih standarda. Navela je Poljsku i Mađarsku kao glavne korisnice europskih fondova, a zaostaju po pitanju europskih vrijendosti. Istovremeno, prema statističkim pokazateljima drastično se povećao broj prijava mađarskih građana Europskom sudu za ljudska prava (s 0,71% na 10,41%).
Drugi govornik bio je Nj.E. Haakon Blankenborg, veleposlanik Kraljevine Norveške u Hrvatskoj. Smatra da su vrijednosti o kojima danas govorimo unutar granica Europe pod prijetnjom. Spomenuo je tri govora koji su jasno isticali smjer kretanja vrijendosti u Europskoj uniji: govor Jacquesa Delorsa o jačanju suradnje i institucija Europske unije; govor Margaret Thatcher o važnosti nacionalnog, odnosno državnog suvereniteta; i govor Viktora Orbana iz 2014. godine o neliberalnoj demokraciji. Pritom, naglasio je, Thatcher i Orban su zagovarali ostanak svojih država u Europskoj uniji. Danas je prisutna sve izraženija polarizacija Europe. Ključno pitanje ostaje: tko će odlučiti kada je moja sloboda narušena?
Sljedeće izlaganje održala je Zrinjka Peruško s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kaže da je s Viktorom Orbanom započelo narušavanje slobode medija. Ostaje pitanje kako objasniti da dolazi do ovih promjena u vrijednostima. Prema Peruško više ne vjerujemo u linearan razvoj vrijednosti. U istočnoj Europi smo zarobljenici kada je riječ o temama i akterima koji su pod cenzurom. Tri primjera narušavanja slobode medija vidi u svakodnevnim pritiscima na slobodu izražavanja, narušavanjima slobode u digitalnoj medijskoj sferi poput objava na društvenim mrežama, i pritiscima u području kulture (primjerice cenzuriranje postera za predstavu „Fine mrtve djevojke“. Umjesto slobode medija, svjedočimo pritisku na njihov rad.
Ivana Dragičević s Informativne platforme N1 smatra da se internet kao prostor slobode počeo koristiti kao platforma za biznis. Osvrnula se na razumijevanje slobode u današnjem svijetu i izazova koji stoje pred liberalno-demokratskim društvima. Društva su potcijenila biznis modele tehnoloških divova kojima su ljudi svoje “ja” poklonili i postalo je dijelom procesa kojima se bave umjetna inteligencija i big data, te služe za profilaciju glasača i potrošača. Razumijevanje slobode u doba udara radikalnih opcija, bilo vjerskih, bilo političkih, te utjecaja digitalnog prostora i manipulacije, mora se redefinirati. Iznimno važna je uloga obrazovanja, koje ne korespondira istom brzinom kao razvoj tehnologije i mogućnosti manipulacije. Zaključak je da se prostor slobode mora stalno osvajati, svakog pojedinca u društvu usporedila je sa Sizifom, koji će za svog života uvijek morati gurati kamen uzbrdo, ma koliko se on vraćao nazad.
Kosta Bovan, docent s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu održao je izlaganje o mladima i slobodi. Mladi mogu biti ili nositelji društvenih promjena ili osjetljiva skupina u društvu. Vrijednost slobode kod mladih može nas uputiti u socio-politička kretanja u društvu. Pozvao se na nedavno provedena istraživanja koja pokazuju da više od 50% mladih smatra da nam treba snažni vođa, a 20% da je diktatura u nekim situacijama bolji oblik vlasti od demokracije. Jednako tako, anketa je pokazala da 21% smatra opravdanim ograničavanje ljudskih prava kada je u pitanju interes države i nacije. Paradoks je što mladi koji više cijene slobodu manje koriste internet za informiranje, manje su zainteresirani za participaciju i manje vjeruju političkim institucijama. Oni koji manje cijene slobodu su aktivniji građani i imaju manje tradicionalne vrijednosti.
Drugi panel o solidarnosti započeo je Andrea Sangiovanni s European University Instituta. Pokazao je da se povećavaju stope nejednakosti u Europi. Kao poželjne modele kojima bi se nejednakost smanjila navodi uvođenje mjera za podjelu rizika u eurozoni, povećanje strukturnih i kohezijskih fondova i povećanu suradnju oko integracije izbjeglica. Osim toga, kao prednosti daljnje integracije navodi učinkovitost slobodnog tržišta, niže transakcijske troškove, slobodu kretanja. Kao nedostatke integracije uključuje stvaranje međuregionalne nejednakosti i pritiske na one koji najmanje zarađuju.
Adrijana Martinović s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci navela je dostojanstvo kao temelj Europske unije jer ju svi dijelimo. Solidarnost se može realizirati samo uz veću društvenu pravednost jer je ona osnovna pretpostavka funkcioniranja Europske unije. Ulaskom u Europsku uniju preuzimamo obavezu na sebe da bude solidarni prema ostalim državama članicama. Solidarnost podrazumijeva koheziju i pravedniju raspodjelu što su normativni temelji za djelovanje Europske unije.
Ivan Blažević iz Zaklade SOLIDARNA govorio je o filantropiji i naveo je da ona može puno dublje ući u sustav nego što to država može. Iznio je podatke prema kojima žene puno više doniraju i njihove su donacije usmjerene prema važnijim slučajevima. Filantropija je posebno razvijena u Njemačkoj od svih država članica Europske unije. Po njegovu mišljenju filantropski sektor treba unaprijediti bottom-up pristupom tako da se pojača njezino djelovanje na nacionalnoj razini i zatim ide prema europskoj. U Hrvatskoj se najviše donira marginaliziranim skupinama u društvu.
Ana Miličević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske tvrdi da socialnu državu treba oživotvoriti. Kada je došlo do razvoja tržišta riječ je bilo o socijalno tržišnoj ekonomiji, ali se u Hrvatskoj socijalno izgubilo. Kriza je potkopala sustave vrijendosti što je učinilo bogate još bogatijima. O radu nitko ne govori kao o vrijendosti i zato vidi važnu ulogu sindikata koji se trebaju boriti za prava najranjivijih.
Posljednja govornica, Valerija Botrić s Ekonomskog instituta u Zagrebu, navela je četiri kriterija je uspješnu monetarnu uniju: mobilnost rada, mobilnost kapitala, sistem podjele rizika, uspostavu podjednakih poslovnih ciklusa. Statistike su pokazale da nije došlo do povećanja solidarnosti među državama članicama Europske unije, već se razlike među njima povećavaju. Botrić tvrdi da razlike ne postoje smao među državama članicama Europske unije, već su naša društva unutar Unije vrlo heterogena. Kod država s juga Europe nejednakosti su bile prisutne još tijekom 1980-ih, ali se kod država u Istočnoj Europi nejednakost počela povećavati početkom 1990-ih te je taj trend prisutan i danas. Mjere ekonomske politike moraju se nužno donijeti kratkoročno, ali onda ne znamo hoće li one djelovati dugoročno.
dig 
dig 
dig 
dav 
dav 
dig 
dig 
sdr 
dig
