U ponedjeljak 13. svibnja 2019. godine u 10:30 sati u Auli Sveučilišta u Zagrebu održan je okrugli stol Pravda, jednakost i različitost u Hrvatskoj u organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo. Ovaj okrugli stol je drugi dio Jean Monnet projekta Europske vrijednosti u novoj državi članici: Hrvatska u prvih pet godina članstva u EU. Cilj ovog projekta je potaknuti javnu raspravu o europskim vrijednostima u hrvatskom društvu te preispitati utjecaj tih vrijednosti na određene segmente javnog života u Hrvatskoj.
Govornici na okruglom stolu bili su: Antonija Petričušić, Pravni fakultet Seučilišta u Zagrebu i Centar Miko Tripalo; Biserka Cvjetičanin, Institut za razvoj i međunarodne odnose i Centar Miko Tripalo; Ivo Josipović, Predsjednik RH 2010-2015, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Centar Miko Tripalo; Josip Kregar, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Centar Miko Tripalo; Alan Uzelac, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Centar Miko Tripalo. Od stranih govornika na okrugom stolu sudjelovali su: Lucia Mokrá, Faculty of Social and Economic Sciences, Comenius University in Bratislava, Slovačka i Adam Sulikowski, University of Wroclaw, Poljska.
Tvrtko Jakovina, predsjednik Upravnog odbora Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, održao je uvodnu riječ i pozdravio sve prisutne goste, članove i prijatelje Centra Miko Tripalo te članove stranih veleposlanstava. Rekao je da su podjele u društvu ni neobične ni rijetke, te da u današnje vrijeme dolazi do izrazitog jačanja nacionalizma i antiglobalizma. Kako bi se to spriječilo potrebno je razgovarati o europskim vrijednostima: vladavini prava, slobodi, jednakosti. Centar Miko Tripalo dijeli ove vrijednosti i nastoji raspravljati o njima u kontekstu Hrvatske i Europske unije. Dario Čepo, akademski koordinator projekta i moderator rasprave, rekao je da svatko ima različitu definiciju onoga što europske vrijednosti jesu i da Centar Miko Tripalo nastoji prikazati kako smo ih prenijeli u hrvatsko društvo. Najavio je međunarodnu konferenciju koja će se u okviru projekta održati u prosincu 2019. godine.
Prva govornica, Lucia Mokrá, pozdravila je raspravu o europskim vrijednostima koja je u ovom trenutku od osobite važnosti, s obzirom na nadolazeće izbore za Europski parlament. Postavila je pitanje o sadržaju vrijednosti, odnosno njihovom nerazumijevanju od strane političara i spremnosti država članica Europske unije da ih implementiraju u svoje nacionalne okvire. Istaknula je da su tijekom prijašnjih proširenja Europske unije dominirale vrijednosti slobode, demokracije i dostojanstva. Posljednjih godina to se promijenilo, te dominiraju teme solidarnosti i vladavine prava. Smatra da je danas problematično evaluiranje europskih vrijednosti nakon što su implementirane u sustave država članica. Kao moguća rješenja problema evaluacije vidi u povećanoj transparentnosti u donošenju odluka, raspodjeli vlasti, te efikasnijoj borbi protiv korupcije. U tom kontekstu ističe vladavinu prava kao jedinu vrijednost koja se može evaluirati jer je oko nje stvoren institucionalni okvir koji to omogućuje. Tome je pridonijelo potpisivanje Lisabonskog ugovora kojim je pružena veća institucionalna snaga Europskoj uniji da nadzire provedbu njezinih temeljnjih ideja.
Antonija Petričušić smatra da europske vrijednosti trebaju biti jamac stabilnosti, ali da su one zasad isključivo normativno utemeljene što ostavlja prostor za različito tumačenje i porast populističkih ideja, odnosno skepticizma. Raspravljala je o dodatnim kriterijima za ulazak u Europsku uniju na temelju kojih su države Zapadnog Balkana morale pokazati volju i sposobnost da promijene svoje zakonodavstvo i institucionalni okvir, za razliku od ostalih zemalja koje su ranije pristupile Europskoj uniji. Istaknula je problematičnom činjenicu da je percepcija kako se proces pristupanja odnosi samo na političke elite, ne na cjelokupnu populaciju koja, na taj način, ne pokazuje odgovornost prema vrijednostima. Političke elite , s druge strane, trebaju pokazati samo „normativni optimizam“ prema vrijednostima te će se smatrati da su ih spremne slijediti. Navodi da u Hrvatskoj dolazi do historijskog revizionizma što potiče bujanje ekstremizma prema manjinama. To je dokaz da vrijednosti još uvijek nisu konsolidirane u hrvatskom društvu i da je potreban aktivan angažman ne samo političara, već i ostalih društvenih aktera.
Biserka Cvjetičanin raspravljala je o kulturnoj raznolikosti koja je postala najveći izazov našeg vremena. Kulturna raznolikost je univerzalno pitanje o kojem treba postići najširi konsenzus. U svome izlaganju spomenula je dokumente UNESCO-a kojima je cilj poticanje kulturnog pluralizma, jednako tako i dokumente koji su prihvaćeni na razini Europske unije: Europska agenda za kulturu (2007) i Nova europska agenda za kulturu (2018). Navela je interkulturni dijalog kao jedan od temeljnih stupova raznolikosti, ali je izrazila zabrinutost jer se u odnosu prema manjima može vidjeti kakvo je zaista stanje u društvu i percepcija prema različitostima, u čemu Hrvatska ne pokazuje napredak. Na kraju je spomenula ispitivanje Eurobarometra iz proljeća 2018. godine prema kojem je na pitanje: „Što vam Europska unija znači na osobnoj razini?“, 26% Hrvata odgovorilo kulturna raznolikost, dok na razini Europske unije važnost kulturne raznolikosti opada. Najvišu razinu važnosti kulturne raznolikosti pokazali su ispitanici iz Švedske i Danske.
Drugi dio okruglog stola svojim izlaganjem otvorio je Adam Sulikowski. Govorio je o pravosuđu u Poljskoj i njegovoj percepciji među građanima. Izlaganje je započeo iznijevši nekoliko teza. Istaknuo je da je vladajuća politička elita u Poljskoj predstavila svoje ideje u javnosti kao „europske“ i jedine ispravne za poljsko društvo. Takve su vrijedosti ekonomski neoliberalne i društveno konzervativnije od istinskih europskih vrijednosti. To je razlog zašto su niži društevni slojevi pasivni i ne protive se porastu nedemokratskih institucija. Naveo je rezultate istraživanja koji pokazuju da političke elite i viši društveni slojevi u Poljskoj ne smatraju da je pravosuđe u krizi te da se zakon jednako odnosi prema svima, odnosno da imaju znatno drugačije mišljenje od ostatka populacije. Srednji i niži društevni slojevi mišljenja su da je pravosuđe u bliskom odnosu s politikom i da ne tretira sve građane jednako. Rekao je da su uzroci krize strukturni i praktični, te da većem dijelu poljskog društva europske vrijednosti nisu važne.
Ivo Josipović istaknuo je da neke vrijednosti koje smo zagovarali prije deset godina više nisu aktualne. Posebice je analizirao rad pravosuđa u Hrvatskoj, te je rekao da je odnos politike i pravosuđa stvorio državu u državi. Postavio je pitanje rade li državne institucije loše pa se ne poštuju od strane građana, ili se ne poštuju pa zato rade loše. Smatra da bi legitimacija sudaca trebala proizlaziti iz stručnosti i moralnosti, ali da danas suci odgovaraju samo sebi, sami se biraju i razrješavaju dužnosti. Percepcija u javnosti je da sudski predmeti i procesi predugo traju i da se brojnim osobama pogoduje. Naveo je da, s druge strane, postoje podaci Europske unije koji govore da Hrvatska puno ulaže u pravosuđe i da stanje nije toliko loše. Hrvatsko pravosuđe je, po njegovom mišljenju, izrazito zatvoreno što dovodi odbijanja uvođenja novih ideja i znanja u pravosudni sustav, te da se zbog stalnih kritika pravosuđe zatvorilo i nije spremno argumentirati svoj rad.
Josip Kregar je rekao da je nestala svaka stručna komunikacija i rasprava s pravosuđem jer je nastao zatvoreni sustav u kojem pravosudna tijela ne žele surađivati s akademskom zajednicom. Malo se toga može popraviti, te će takvi procesi trajati dugo i biti preskupi. Tvrdi da je pravosudni optimizam dio svakodnevnog diskursa političara. Političari tvrde da promjenama zakona mogu riješiti probleme u pravosudnom sustavu, ali to ne čine. Jednako tako, interesne skupine ne žele da se stanje u pravosuđu promijeni jer imaju koristi od postojećeg sustava te nastoje anulirati svaku promjenu koja može dovesti do pravednijeg i funkcionalnijeg djelovanja pravosudnih organa.
Alan Uzelac je naglasio dvije teme: objektivne kriterije imenovanja i napredovanja sudaca i besplatnu pravnu pomoć. Naveo je Pravosudnu akademiju kao pokušaj uspostavljanja učinkovitog i kvalitetnog tijela, koje treba osigurati transparentni postupak regrutacije kandidata za pravosudne dužnosnike. Problematizirao je rad Državne škole za pravosudne dužnosnike koja nije ispunila svoju zadaću. Prema podacima Europskog pravosudnog semafora Hrvatska je smještena na posljednje mjesto prema povjerenju građana i pravnih osoba u pravosuđe i njegovu nepristranost. Čak 76% građana smatra da je stanje u pravosuđu loše ili vrlo loše. Takvo stanje je rezultat povratka s objektivnog na klijentelistički model imenovanja sudaca. Jednako tako, tvrdi da Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći nije stvorio učinkovit i pristupačan sustav građanima, a trebao je obuhvatiti široku mogućnost pravnog savjetovanja građana i svih onih koji imaju poteškoća u ostvarivanju svojih prava.
Više o projektu na:
http://eu-vrijednosti.tripalo.hr/
dig 
sdr 
sdr 
sdr 
dig 
dav
