Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo i Zaklada Friedrich Ebert u utorak, 10. siječnja 2023. godine, u Novinarskom domu, održali su tribinu Sindikati i demokracija u Hrvatskoj.
Gvozden Flego je uvodno pozdravio skup, rekao je nekoliko riječi o Centru Miko Tripalo i o seriji tribina koju u posljednjih godinu dana Centra organizira o ključnim problemima hrvatskog društva. Zahvalio se Zakladi Friedrich Ebert i direktorici dr. Sonji Shirmbeck na suorganizaciji ove tribine.
Spomenuo je posebnost sindikata u RH i postavio pitanje je li nevezanost uz političke stranke u hrvatskom kontekstu prednost ili nedostatak. Sindikati traže sistemske promjene, ali pitanje je kako ih postići ako nisu vezani uz političke stranke. Ključno pitanje je kako zaštiti poziciju radnika, u čemu je važna radnička participacija. Rekao je da bi djelovanje sindikata trebalo biti oslonjeno na znanstvene ekspertize i da bi bilo oportuno oformiti grupu stručnjaka koji bi strategijski promišljali budućnost.
Krešimir Sever govorio je o sindikalnom djelovanju od početka 1990-tih godina te je napomenuo da novi sindikalizam zapravo postoji od tada. Na početku 1990-tih na sindikate se gledalo kao atavizme i kao nešto ne treba postojati (kao referencu na sindikate iz vremena Jugoslavije). To je bilo vrijeme aktivnog sazrijevanja uz potporu sindikata iz inozemstva i predstavnici sindikata stalno su učili. Prvo kolektivno pregovaranje započelo je 1991. godine. Godine 1992. potpisani su prvi kolektivni ugovori za gospodarstvo i za državne službe i poduzeća, što se održalo do 1995. godine. To su temelji sindikalizma i sindikalnih prava u HR.
Cijelo vrijeme se proguravala teza da se konkurentnost mora graditi na obespravljenim radnicima – ako već nemamo tehnološku razvijenost, možemo ponuditi radnu snagu za manje novca. Mnoge tranzicijske zemlje su od te teze odustale prije HR. U to i nešto kasnije vrijeme potpisani su razni ugovori s MMF-om kojima se HR obvezala da fleksibilizira rad. Političko okruženje je bilo takvo da se sindikatima politika obraćala samo u vrijeme izbora.
I u tim uvjetima sindikat se uspio izboriti za jaki GSV, iako ga danas poslodavci često zaobilaze i koriste neke druge metode. U tom okruženju je sindikatu uspjelo provesti neke dobro organizirane akcije. Međutim partnerskog odnosa ipak nema – 46% je sindikalna pokrivenost u javnom sektoru, a u privatnom je to samo 20%. Ponekad i sindikati doprinose tome. Ostali faktori su -primjerice- obrazovanje, jer nema odgoja i obrazovanja mladih za solidarnost, već za samodostatnost.
Sadašnje vrijeme traži ne sukobljavanje već približavanje i neke nove koalicije u interesu radnika i povećanja utjecaja radnika. Važno je isticati radnika kao onoga tko doprinosi i stvara nove vrijednosti u društvu.
Matija Kroflin je na početku naglasio da je tema široka i da se može promatrati na različite načine. Osvrnuo se na dva elementa iz uvodnih riječi prof. Flege: zašto sindikati nemaju prirodnog političkog partnera i odnos demokracije i sindikata – demokracija ne može funkcionirati bez sindikata ali demokracija nije dovoljan uvjet da bi sindikati funkcionirali. Napomenuo je da je ključ uspjeha vrsta sustava i tip institucija koje postoje u raznim demokracijama.
Položaj sindikata od prije deset godina je različit od današnjeg zbog promjene ekonomske paradigme. Važna je i uloga medija jer oni ne vide i ne pokazuju objektivnu sliku. Postoje i potpuno suprotni poticaji izvana, očitovani u različitom odnosu odnosu premijera prema sindikatima u njegovom prvom i drugom mandatu. U drugom mandatu, nakon štrajka prosvjetara i skupljanja potpisa za referendum protiv mirovinske reforme, taj se stav promijenio. Dio odnosa se mijenja i zbog duha vremena. Sindikati trebaju prepoznati i iskoristiti taj trenutak.
Naglasio je da je okrupnjavanje sindikata važno te da RH trebaju veći, snažniji, kvalitetniji i borbeniji sindikati.
Maja Sever se odvrnula na komentar svog prethodnika o medijima. Rekla je da je teško slušati da su mediji krivi i loše utječu na sindikalizam. Treba se vratiti korak nazad i pitati tko su ti mediji i naglasila je da se većina novinara nalaze u izuzetno prekarnoj poziciji.
Te da u nekim privatnim medijima uopće nema sindikata.
I da smo formirali tim sindikata za pregovore o nacionalnom kolektivnom ugovoru.
U samo dvije medijske kuće – i to u javnim medijima postoje jaki sindikati i solidni kolektivni ugovori. U nekim privatnim medijima ne postoje sindikalne organizacije. Upozorila da u medijima ima najviše prekarnih radnika. Lokalni mediji su u još goroj poziciji. Mediji u RH uvelike ovise o konferencijama i raznim događanjima u EU projekatima.
Spomenula je EU Direktivu o položaju medija, prije svega dva ključna elementa: sigurno financiranje i neovisnost od politike.
Govorila je o aktivnostima sindikata novinara i kako je teško je probuditi članove. Jedno od važnih pitanja je jednakost plaće žena i muškaraca u medijima. Pandemija je pokazala koliko je ranjiv sektor medija, a freelanceri su pogotovo izuzetno ranjivi i nemaju nikakva radnička prava. Na razni EU donijete su smjernice za pregovaranje freelancera. Božićnica na HRT je rezultat intenzivnog pregovaranja sindikata i tu se vidi rezultat sindikalnog rada.
Formiran je tim sindikata za pregovore o nacionalnom kolektivnom ugovoru, ali proces je polagan. Važno je potaknuti sindikalno udruživanje u privatnim medijskim kućama, ali tome je puno otpora.
Dragan Bagić rekao je da će okrenuti pogled u budućnost. Iznio je tezu da se sindikati nalaze na prekretnici. Imaju veliku šansu za prijelaz u ofanzivnu fazu u kojoj se mogu značajnije unaprjediti uvjeti rada. Prethodnih 30 godina se može smatrati defanzivnom fazom, u kojoj sindikati uglavnom nisu uspjeli obraniti početnu razinu prava. Sad treba vidjeti hoće li uspjeti iskoristiti ovu priliku.
Što se mijenja? Duh vremena – EU Direktive o minimalnoj plaći, krize koje su se događale u zadnjih nekoliko godina, re-etatizacija Europe. Dogodile su se i promjene na tržištu rada u RH – prijelaz iz vremena viška radne snage u zadnjih 40 godina u doba nedostatka radne snage. Istaknuo je kako se radi o epohalnoj promjeni na tržištu rada koja potpuno mijenja okolnosti i pravila igre.
To sve jača pregovaračku poziciju radnika. I inflacija pripomaže promjeni razmišljanja o plaćama. Do sada je zadržavanje radnog mjesta bila najveća vrijednost, a plaća je bila sekundarna. Sada se ta vrijednost mijenja i plaća postaje važnija. Pitanje plaće za osiguranje kvalitetnih životnih uvjeta bi trebalo biti ključno pitanje kolektivnog pregovaranja no ti se pregovori pokatkad iscrpljuju sporednim pitanjima, poput putnih troškova. Ima dojam da često sindikati ne razumiju koji je njihov glavni posao, a to je ugovaranje cijene rada i raspodjela dodane vrijednosti radnicima.
Spomenuo je i generacijsku promjenu u hrvatskim sindikatima. Sindikalisti koji su vodili sindikate u 1990-tima imaju ogromne zasluge, ali nove generacije nisu toliko opterećene konzistencijom. Prilika je da se stvari mijenjaju. Zasluga sindikalista na odlasku je solidan broj članova i sindikalna gustoća – 22% na razini RH je značajna. To je izvrstan broj za Srednju i Istočnu Europu i više nego u Njemačkoj. Praksa kolektivnog pregovaranja u HR je solidno razvijena i drži se na konzistentnoj razini. Dokazana je mogućnost političkog mobiliziranja i zaustavljanja nepovoljnih inicijativa i politika.
Sindikati su dokazali da imaju moć veta i dobar institucionalan okvir – GSV. Okvir za utjecaj na javne politike je sasvim solidan. Predlaže tri preporuka za daljnji rad sindikata: fokusiranje na bitno u kolektivnim pregovorima, jačanje borbene sposobnosti za djelovanje (mobilizacija protiv poslodavaca kako bi sindikati od objekta postali subjekti kolektivnog pregovaranja) i strateško djelovanje kada su u pitanju javne politike. Ovoga posljednjeg nedostaje i sada je pravi trenutak zbog dobrih odnosa među sindikatima.
Josip Juratović govorio je o regionalnom kontekstu i potrebi za jačanjem i suradnjom sindikata u regiji. U Njemačkoj su se sindikati izborili za povećanje plaća u ovoj i sljedećoj godini. Rekao je da je u tom kontekstu važno da gospodarstvo i sindikati surađuju, pogotovo u situacijama krize. Tripartitni pristup je važan za rješavanje problema i svi dionici moraju usko surađivati. Prema njemačkom Ustavu imovina obavezuje i gospodarstvenici i sindikalisti imaju društvenu odgovornost, a poboljšavanje uvjeta rada je obaveza svih.
Njemački zdravstveni sustav je pred kolapsom no za zdravlje radnika važni su i uvjeti rada, a ne samo plaća. Naglasio je probleme s demografskim razvojem u Njemačkoj. U svemu tome sindikati imaju svoju ulogu.
Rekao je da sindikati moraju biti složni. U Njemačkoj su granski sindikati jaki, ali su svi pred istim problemom. Savezi nisu dovoljno jaki, moraju biti jači. Ne samo u borbi za svoje partikularne interese već i za veće i šire probleme. Solidarnost je temelj sindikalizma i mora se organizirati na način da sindikati dobiju političku moć.
Jedan od glavnih zadataka je uskladiti zakon o radu s novim tendencijama i u to treba uključiti politiku.
Gvozden Flego je napomenuo da njemački ustav garantira ljudsko dostojanstvo i pitao je kako se to manifestira u njemačkom sindikalizmu.
Josip Juratović je rekao da dostojanstvo uključuje pravednu plaću i adekvatno vrednovanje rada. Neki sindikati u Njemačkoj su se borili protiv uvođenja minimalne plaće i to je bilo nesolidarno. Socijalne službe su odraz političke nesposobnosti i ne može se dogoditi da nakon cijeloživotnog rada nekome treba socijalna pomoć. Zato radništvo okreće leđa ljevici, jer su lijeve stranke prihvatile zamjenu socijalne pravde socijalnom pomoći.
Krešimir Sever je govorio o budućnosti rada u HR. U sljedećih osam godina oko 200.000 radnih mjesta će nestati i to je problem. Nedostatak ljudi je velik. Dogodit će se da će se zbog novih tehnologija gubiti radna mjesta, a sindikati bi trebali utjecati na to što će se događati na tržištu rada i s viškom radnika, kako ih prekvalificirati i obrazovati.
Maroje Višić je predstavio zbornik o sindikatima čiji je suurednik. Govorio je o istraživanjima koja su provedena i predstavljena u zborniku kao i o nekim rješenjima koja se mogu ponuditi sindikalistima. Zbornik pokriva pitanja platformskog rada, razočaranja sindikalnim radom, sindikalnog organiziranja medicinskih sestara kao i regionalne teme.
Davorko Vidović iznio je nekoliko impresija o odnosu sindikata i demokracije u Hrvatskoj u zadnjih 20-ak godina. Godina 2000. je bila sjajna prilika za velike iskorake. U privatizaciji je zgubljeno mnogo radnih mjesta, povećan je broj umirovljenika i tada su otvorena vrata za velike promjene. Ponuđeno je partnerstvo za razvoj i u tom mandatu su sva obećanja sindikatima bila ispunjena. U drugom mandatu su se sindikati kruto postavili u obrani zaposlenih uz ignoriranje nezaposlenih. U tom periodu smanjena su samo dva prava – otkazni rok od 6 mjeseci i otpremnine. Tada se trebalo okrenuti budućnosti no tadašnja pozicija sindikata u odnosu na politiku je bila reaktivna i konzervativna. Utjecaj na promjene mora biti uzajaman – moderni sindikati ne moraju biti nužno u konfliktnoj poziciji prema drugim akterima. Potrebno je otvoriti prostor za moderno organiziranje sindikata.
Tena Šimonović Einwalter je naglasila da uloga sindikata može biti još važnija, ne samo u obrani prava radnika nego i šire. Pučka pravobraniteljica bi mogla biti važan partner za suradnju u ukazivanju na probleme radnika, ali i na kršenja njihovih prava. Neki od postojećih alata su izvješće Hrvatskom saboru o stanju ljudskih prava, komentiranje nacrta zakona te sudjelovanje u raznim međunarodnim izvještajima.
Navela je ključne prilike za daljnju suradnju. Prva je poziv sindikatima da komentiraju koji su problemi u povredama prava na rad. Ali i šire, jer sindikati imaju dobar uvid u kršenja raznih prava radnika – npr. pristup zdravstvenoj zaštiti i sl. Druga je uređenje institucija što muči sindikate, ali i građane. Tu bi pravobraniteljica mogla čvršće surađivati sa sindikatima. Bilo bi važno dodatno povezati akademsku zajednicu, pravobraniteljicu i sindikate. Jedno istraživanje je pokazalo da 38% građana smatra da članstvo u sindikatu u RH znači „raditi nered“. Naglasila je da je važna percepcija sindikata u društvu.
Treba iskoristiti trenutak i pratiti primjene Zakona o radu. Teme o kojima treba razmišljati su: strani radnici, nove tehnologije (utjecaj umjetne inteligencije na ljudska prava – spomenula je novu konvenciju Vijeća Europe o umjetnoj inteligenciji) i obrazovanje mladih (odgoj za društvenu solidarnost). Poziva na suradnju i aktivniju suradnju na tim novim temama.
Hrvoje Butković govorio je o istraživanju sa suradnicima iz Poljske o suradnji sindikata s političkim strankama. Zaključili su da je HR u boljoj poziciji od Poljske, gdje su sindikati povezani s politikom. U Poljskoj je to rezultiralo smanjenom suradnjom, otežanim pomacima u kolektivnom pregovaranju i tendencijom rješavanja problema zakonskim i podzakonskim aktima te slabljenjem pozicije sindikata. Napomenuo je neadekvatnu integracijsku politiku i nedefiniran stav prema stranim radnicima u hrvatskom kontekstu.
Sonja Shirmbeck je postavila nekoliko pitanja. Za Josipa Juratovića kako to da je zadnji radnik u parlamentu i jesu li radnici predstavljeni u politici. Pitala je izlagače iz HR o suradnji s političkim strankama, suradnji s NGO-ima te što mogu sindikati napraviti da osiguraju radnu snagu i preveniraju odlazak radnika iz RH.
Josip Juratović postavio je pitanje koga socijaldemokracija zastupa. Rekao je da socijaldemokrati nisu više prepoznati kao oni koji štite prava radnika te da nije jasno tko zastupa prava radnika. Mlađi glasači su se osjetili ostavljeno. Pitanje je koja stranka zastupa radnike. Neki birači čak navode radikalno desne stranke kao one koji štite radnička prava.
Maja Sever je naglasila da se sindikat novinara ne vezuje uz političare. Ali da se političari odazivaju na rasprave i konzultacije (uglavnom lijevi). Sindikat novinara pokušava ojačati suradnju s civilnim društvom, ali nema kapaciteta ni sredstava za provedbu europskih projekta. Rekla je da je optimistična o budućnosti sindikalnog rada u HR.
Dragan Bagić je naglasio da je važno je da sindikati obavljaju svoj bazični posao kako treba i da ne dozvoljavaju da druge teme preuzmu njihovu pažnju. Te manje važne teme konzumiraju vrijeme i energiju, ali ne bi trebale odvraćati pažnju od core businessa.
Kako uspostaviti transmisiju sindikalnog djelovanja na politiku? U HR nema socioekonomskog rascjepa u politici, birači ne biraju stranke po socioekonomskim temama. Nema bitnih razlika među strankama lijevog i desnog centra. To je specifičnost hrvatskog prostora i zato neće biti stalnog partnerstva sa strankama. Moraju postojati drugi mehanizmi transmisije.
Matija Kroflin je podsjetio da je štrajk protiv SDP-ove vlade propao i da se članstvo podijelilo. Politička opredjeljenja kod birača nisu uvijek koherentna s njihovim egzistencijalnim pitanjima. Stalna platforma za suradnju s politikom ne postoji. Sindikat radi analize stranačkih platformi prije izbora i svoje analize dijeli s članstvom. Osvrnuo se na medije, napomenuvši da oni nisu savršeni i da pokazuju visoku razinu neodgovornosti. Naglasio je problem položaja novinara u medijskim kućama.
Predstavnik SDP-a je rekao da je ta politička stranka okrenuta prema sindikatima te da nije točno da SDP ne brine o radnicima. Tema zadnje stranačke konvencije je bila rad. Suradnja postoji i može biti transmisije, ali nema efekta (npr. Vlada nije prihvatila amandmane na Zakon o radu).
Krešimir Sever zaključio je sa konstatacijom da iskustva u suradnji s političkim strankama nisu dobra. Stranke mijenjanju svoje stavove ovisno o tome jesu li u oporbi ili na vlasti. Stavovi sindikata redovito se šalju svim političkim strankama. Suradnja je postojala na izmjenama mirovinskog sustava, ali to nije implementirano. Suradnja je sporadična prema trenutačnim interesima. Stranke bi trebale biti orijentirane prema radnicima, ali u praksi to nije vidljivo. Ključno je pitanje: hoće li stranke koje su u oporbi promijeniti mišljenje nakon što dođu na vlast? Suradnja s civilnim društvom je dobro tekla na nekim konkretnim temama, ali ponekad ni same organizacije ne prepoznaju svoj spektar djelovanja. Novo doba donosi i nove sadržaje pa plaća ne može biti jedina sindikalna tema. Treba prepoznati da se svijet mijenja i da treba otvarati široke teme. Gubimo budućnost ako ne prepoznamo buduće teme.
