Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo prvog je kolovoza ostao bez najvažnije svoje članice Vinke Tomić Tripalo. Sudbina je htjela da to bude na 100. obljetnicu Tripalova rođenja. Bila je samozatajan spiritus movens Centra, idejna vodilja udruge koju je stvorila i kojoj se nesebično dala više od 20 godina, otvarajući prostor mnogim intelektualcima te ih usmjerujući zajedničkomu cilju – zalaganju za političke i društvene vrijednosti koje je zagovarao njezin suprug Miko Tripalo. Rođenu u crnogorskom Timaru put ju je odveo političkim znanostima koje je diplomirala 1970. godine na beogradskom Fakultetu političkih nauka, gdje je magistrirala 1976. i doktorirala 1982. iz područja političkog sustava tezom Interesni pluralizam u delegatskom sistemu, a 1973. usavršavala se na američkom Sveučilištu Michigan. Važno je istaknuti da je kao asistentica i docentica radila na katedri koju je vodio prof. Najdan Pašić, dekan Fakulteta, direktor Instituta društvenih nauka, predsjednik Ustavnog suda SR Srbije, član Predsjedništva SR Srbije, šef Odjela za informiranje jugoslavenske ambasade u Londonu, glavni urednik NIN-a te jedan od najvažnijih politologa u Jugoslaviji, čije su knjige Teorija političkih sistema, Politika i politička teorija, Klase i politika,Uporedni politički sistemi i Pluralizam interesa i politički sistem višestruko zadužile domaću politologiju. Znakovito je i da su, slijedom etatizacije i unitarizacije Jugoslavije te postajanja SK monolitnom organizacijom, zajedno podržavali liberalizaciju politike u Srbiji i argumente reformske struje u Hrvatskoj koju je predvodio Tripalo. Pluralizam interesa kojim se Tomić znanstveno bavila u jugoslavenskom je jednostranačkom sustavu fundirao kao prihvatljiviji politički i jezični supstitut za demokratizaciju politike i liberalizaciju društva zauzimanjem za najširi angažman svih društvenih slojeva (klasa) u obrani samoupravnoga političkog i društvenog modela nasuprot dogmatskomu komunizmu i etatizmu.
Tomić se stoga nije pronalazila samo u akademskim okvirima nego je svoje teze pokušavala provesti aktivno u političkim procesima. Obnašala je neke od važnih funkcija, između ostaloga bila je sekretar CK Narodne omladine Srbije, članica CK SK Srbije te potpredsjednica Društveno-političkog vijeća Skupštine SR Srbije. U tom se razdoblju upoznala i s Tripalom, pišući i stručne osvrte na neka njegova zapažanja o važnosti preustroja političkog sustava. Njihovi su se stavovi o deetatizaciji i nužnoj federalizaciji države, važnosti društvenog i političkog samoupravnog modela, ekonomske i političke ravnopravnosti i autonomije republika posve podudarali, kao i odluka da život nastave zajedno. Kad je po običaju put iz Zagreba vodio Beogradu, ostavivši karijeru sveučilišne profesorice i političarke u usponu, Vinka Tomić napustila je Beograd, odselila se u Zagreb te se 1983. vjenčala s Mikom Tripalom, u trenucima njegova disidentstva kad više nije imao nikakvu političku ulogu. Sudjelovala je, međutim, u razgovorima s brojnim političkim disidentima koji su se okupljali u njihovu domu. Zaposlila se u Leksikografskom zavodu 1985. kao urednica za politološko područje u enciklopedijskim izdanjima, od kojih su najistaknutija Enciklopedija Jugoslavije i Hrvatska enciklopedija, a do umirovljenja obnašala je i dužnost članice Ravnateljstva. Tripalovim uključenjem u politiku 1990-ih Vinka je bila njegov prvi savjetnik i kritičar, svodeći ironično svoju ulogu na „šofera u trapericama.“
Da se na politiku treba gledati i alternativno, bilo je jasno iz svih Tripalovih nastojanja, pa Vinka Tomić Tripalo, s krugom uglednih sveučilišnih profesora i javnih djelatnika, 2003. sudjeluje u osnivanju Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, think-tanka koji će se znanstveno i stručno baviti pitanjima i vrijednostima iz Tripalove političke ostavštine. Demokratizacija društva i politike, vladavina prava i pravna država, zaštita ljudskih prava i prava manjina, socijalna država i ekonomska ravnopravnost, sloboda medija, decentralizacija, antikorupcijska politika, obrazovna politika i pitanje mladih te europski put Hrvatske i nacionalni identitet samo su neki od projekata iza kojih je u Centru, premda samozatajno i povučeno, Vinka idejno i organizacijski stajala. Osobito je bila uključena u organizaciju Tripalovih dana u Sinju kojima Centar više od deset godina u Tripalovu rodnom gradu čuva sjećanje na njegovu intelektualnu ostavštinu, na vrijednosti oko kojih je postojala politička suglasnost.
Podržavala je Tripala u bračnom, prijateljskom i profesionalnom odnosu koji se rijetko mogao vidjeti istim žarom kojim je nastojala kroz rad Centra afirmirati vrijednosti po kojima je još i danas njegov politički put prepoznatljiv i jedinstven. Nikada rigidno, uvijek uključivo. Nama koji smo Vinku bolje poznavali nije bilo dvojbe da sarkazam kojim se često služila nije bio stilska figura, već metoda kritičkog pristupa prema gotovim i nedvojbenim istinama koje se u politici i životu nastoje rigidno braniti. One koji se s nama ne slažu, često je znala kazati, treba pozvati na naše skupove da iznesu svoje argumente jer jedino na taj način možemo doći do prihvatljiva rješenja. Nama koji smo je poznavali bilo je jasno i to da se iza često ozbiljna lica krije najtoplije srce i najšira duša koji su je uvijek vodili da drugomu pomogne prije nego sebi i da svakoga stavi ispred svojeg interesa pa čak i vlastite komocije. Nije nas ni napustila toliko zbog bolesti i visokih godina koliko zbog toga što ljubavi i snage koje je nesebično svima pružala za nju samu više nije preostalo.
Goran Sunajko i Dario Čepo
