Novinar i leksikograf od 1962; potom izvjestitelj Radio-televizije Zagreb iz Rima. Po povratku u Hrvatsku, kao sudionik Hrvatskoga proljeća, postao je član Izvršnoga vijeća Sabora (1971–72). Nakon gušenja pokreta smijenjen, od 1972. radio kao urednik u Leksikografskom zavodu; bio je glavni urednik Opće enciklopedije (1977–88), potom prvi ravnatelj HINA-e (1990–91) te savjetnik Predsjednika Republike 1991. Priredio je zbirku Krležinih bilješki uz enciklopedijske tekstove Iz Krležine baštine (Radovi Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, VIII–IX, 1998–99), objavio memoarske zapise S Krležom, poslije ’71 (2000) i Ako Hrvatske bude: zapisi iz onih godina (2005) te knjige razgovora Razgovori s Mikom Tripalom o Hrvatskom proljeću (2005) i Jedna hrvatska sudbina: priča o Vjekoslavu Prpiću ispričana njim samim na kraju puta (2007).
