Redoviti profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1994. do 2005. godine sudjeluje i u poslijediplomskoj nastavi Srednjoeuropskoga sveučilišta u Budimpešti. Jedan od osnivača povijesnoga društva Otium. Pokretač i voditelj doktorskog studija medievistike na Sveučilištu u Zagrebu. Bavi se hrvatskom ranosrednjovjekovnom te urbanom i socijalnom poviješću. Kao rezultat njegova zanimanja za pitanja hrvatskog identiteta nastala je dvosveščana enciklopedija Croatica, koja obrađuje prinos Hrvata svjetskoj kulturnoj baštini. Sudjeluje ili je sudjelovao u uredništvu i savjetu nekoliko časopisa u Hrvatskoj, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj i Rusiji. Od 1999. godine predsjednik Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Od 2009. do 2013. bio je član Nacionalnog vijeća za visoko obrazovnje. Od 2012. do 2015. bio je posebni savjetnik za znanost Predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Pod njegovim je vodstvom 2012.-2014. izrađena Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba, Velikog počasnog križa zemlje Gradišče i medalje Filozofskog fakulteta. Počasni je član Hrvatskog antropološkog društva i Međunarodne komisije za povijest gradova. Glavna djela: Prva stoljeća Hrvatske (1994), Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku (1994), Kroatien. Landeskunde – Geschichte – Kultur – Politik – Wirtschaft – Recht (suurednik, 1996), Etnogeneza Hrvata (urednik, 1996), Karlo Veliki. Karolinzi i Hrvati (2001), Habsburzi i Hrvati (suautor, 2003), Hrvatska povijest srednjeg vijeka (suautor, 2006), Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku (2007).
